PNF je kratica za “proprioceptivna neuromuskularna facilitacija” – fizioterapijsku metodu liječenja koja je nastala u Americi sredinom 20. stoljeća. PNF metoda nije samo vrsta liječenja već filozofija koja je u potpunosti okrenuta pacijentu!

• Proprioceptivna – Pomoću osjetilnih receptora u tijelu koji konstantno šalju u mozak informacije o kretanju tijela i njegovom položaju u prostoru.
• Neuromuskularna – Uključuje periferne živce i mišiće i njihovu interakciju sa središnjim živčanim sustavom.
• Facilitacija – Olakšati / poboljšati pokrete tijela.

Osnovna ideja PNF metode je:

Poboljšanje funkcionalnosti živčano-mišićnog sustava stimulacijom proprioceptora, eksteroceptora i drugih receptora koji su uključeni u kretanje tijela.

Povijest PNF koncepta

Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija kao koncept nastala je sredinom 20. stoljeća u Americi u rehabilitacijskom centru u gradu Vallejo, California. Osmislili su je: dr. Herman Kabat, fizioterapeutkinja Margaret Knott i fizioterapeutkinja Dorothy Voss.

• 1945. – Dr. Kabat zapošljava Margaret Knott.
• 1951. – Prvi obrasci pokreta su osmišljeni i unaprijeđeni.
• 1951. – Prvi tečaj u Vallejo, California.
• 1952. – Dorothy Voss se pridružuje grupi.
• 1956. – Margaret Knott i Dorothy Voss objavljuju prvu knjigu o konceptu.
• 1973. – PNF metoda po prvi put u Europi, u Švicarskoj. Tečaj je vodila Margaret Knott.
• 1990. – Međunarodna PNF organizacija (IPNFA) je osnovana.

Filozofija PNF koncepta

Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija je oduvijek okrenuta isključivo prema pacijentu i njegovim funkcionalnim mogućnostima. Polazišta na kojima je zasnovana su sljedeći:

• 1. POZITIVAN PRISTUP – PNF metoda iskorištava one aktivnosti koje pacijent može napraviti kako bi se indirektno moglo utjecati na poboljšanje oštećenih struktura.
• 2. FUNKCIONALAN PRISTUP – Tretman pacijenata ne samo na nivou tjelesne funkcije nego i na strukturalnom nivou i nivou aktivnosti. Pacijent mora aktivno sudjelovati u rehabilitacijskom procesu. PNF terapija se odvija prema ICF klasifikaciji.
• 3. MOBILIZACIJA REZERVI – Nije dovoljno samo rad u ordinaciji sa fizioterapeutom već je potrebno da se naučene aktivnosti provode i nakon fizioterapije. Stoga PNF metoda kroz aktivno sudjelovanje pacijenta i edukaciju obitelji stavlja naglasak i na obaveznu domaću zadaću sa funkcionalnim ciljevima.
• 4. HOLISTIČKI PRISTUP – PNF terapija uvijek gleda na pacijenta kao cjelokupnu osobu koja ima svoje osjećaje, intelekt i fizičke parametre.
• 5. UPOTREBA MOTORIČKOG UČENJA I PRINCIPA MOTORNE KONTROLE – Motoričko učenje se odvija nesvjesno kroz aktivnosti svakodnevnog života. Facilitacija istih se odvija kroz promjenu pozicija, aktivnosti i okruženja. Cilj je “ponavljanje bez ponavljanja“.

Principi rada PNF metode

Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija koristi razne oblike stimulacije kako bi se olakšalo / poboljšalo izvođenje pokreta ili obrazaca pokreta. Principi rada na kojima je zasnovana su sljedeći:

• Taktilna stimulacija – PNF metoda koristi obavezan manualni kontakt s kožom pacijenta koristeći lumbrikalni hvat.
• Zvučna stimulacija – Pomoću verbalnih komandi pacijent dobiva informacije o traženom pokretu, ritmu izvođenja facilitacije…
• Vizualna stimulacija – Kontakt očima sa fizioterapeutom. Pacijent očima prati smjer obrazaca pokreta.
• Otpor – Trodimenzionalan i optimalan otpor prilikom facilitacije pokreta. PNF koncept potiče kombiniranje mišićnog rada (koncentrična, ekscentrična ili izometrička kontrakcija).
• Trakcija – Razdvajanje zglobnih površina kako bi se dobila veća mobilnost.
• Aproksimacija – Pritisak na zglobne površine radi bolje aktivacije.
• “Stretch” refleks – Brzi refleks na početku ili kroz opseg pokreta radi bolje aktivacije neuromišićnog vretena.
• Pojačanje – PNF metoda koristi pojačavajući stimulus kroz prostor i vrijeme.

Procedure PNF metode

Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija se služi nizom tehnika koje imaju zadatak povećati mišićnu aktivnost, poboljšati izvođenje pokreta, povećati određenu aktivnost u svakodnevnom životu i dovesti tu aktivnost do statusa vještine. Procedure kojima se služi su sljedeće:

• Obrasci pokreta – PNF metoda koristi dijagonalne i trodimenzionalne obrasce pokreta preko kojih se ostvaruje facilitacija i iradijacija.
• “Timing” – Redoslijed kojim se u PNF konceptu facilitira određeni obrazac pokreta kroz funkcionalne aktivnosti.
• Mehanika tijela fizioterapeuta i njegova pozicija u odnosu na pacijenta – Pacijent treba uvijek biti u dobrom posturalnom setu a fizioterapeut se nalaziti u pravilnoj dijagonali – “groove“.
• IRADIJACIJA – Najbitnija procedura u PNF terapiji. Definira se kao širenje ekscitacijskog signala unutar živčanog sustava koji stimulira mišićne kontrakcije u drugim dijelovima tijela. “Preko jačih dijelova tijela jačaju se slabiji“.

PNF koncept u praksi

Paraplegija / Tetraplegija

Paraplegija se definira kao oduzetost donjeg dijela trupa i donjih udova, dok tetraplegija označava oduzetost i gornjeg dijela trupa i gornjih udova. Kada je u pitanju paraplegija, PNF terapija koristi obrasce snažnijih gornjih udova i gornjeg djela trupa kako bi se iradijacijom ojačao donji dio trupa. Najbolji primjer je kroz “lifting” ili “chopping“. Kod tetraplegije fizioterapeut koristi obrasce glave ili lopatice kako bi povećao stabilnost trupa. Moguće je i facilitirati disanje kroz pokrete dijafragme ako je u pitanju prekid leđne moždine od C3 – C4 segmenta naviše.

Guillain – Barre sindrom (GBS)

Guillain – Barre sindrom (GBS) označava akutnu polineuropatiju u kojoj vlastiti imunološki sustav čovjeka napada periferni živčani sustav. Zbog autoimune reakcije najčešće nastupa rapidno i pacijent je ponekad i unutar 72 sata na respiratoru. Fizioterapija kreće odmah u jedinici intenzivnog liječenje. Facilitiraju se pokreti dijafragme u svrhu poboljšanja disanja. Nakon otpuštanja iz bolnice preporučaju se vježbe po PNF konceptu. PNF terapija pravilnim trodimenzionalnim otporom iradijacijom djeluje na stabilnost trupa koja je osnova za samostalan hod.

Moždani udar

Moždani udar je jedan od vodećih uzroka invalidnosti u Svijetu. Bez obzira na način nastanka ostavlja manji ili veći invaliditet. U kliničkoj slici prevladava hemipareza, bilo da se radi o ljevostranoj ili desnostranoj. Kombinacijom pokreta zdjelice i lopatice na jednoj strani PNF terapija djeluje na aktivnost trupa na suprotnoj strani. Facilitacijom obrasca pokreta “lifting” na desnoj strani povećava se stabilnost trupa i zdjelice na lijevoj strani. Ova igra iradijacije idealna je za brzo postizanje što veće funkcionalnosti nakon moždanog udara.

Ataksija

Ataksija je neurološki poremećaj kojeg karakterizira nedostatak koordinacije udova i trupa tijekom izvođenja voljnih pokreta. Fizioterapija kod osoba sa ataksijom je usmjerena na uspostavu kontrole nad izvođenjem voljnih pokreta. Motoričku kontrolu je moguće uspostaviti izvođenjem ekscentričnih mišićnih kontrakcija. Za rad sa osobama koje boluju od ataksije preporučaju se vježbe u zatvorenom kinetičkom lancu. Za liječenje ataksije potrebna je i suplementacija magnezijem. PNF terapija je metoda izbora kada je u pitanju ataksija zbog koordinirane aktivacije cijelog tijela pomoću trodimenzionalnog otpora.

Kronični bolovi u leđima

Bol u leđima je u današnje vrijeme čest problem. Bilo da se radi o lumbalnom ili cervikalnom djelu kralježnice bol je praćena sa napetošću mišića leđa i smanjenju opsega pokreta trupa. Potrebno je prepoznati koji su mišići leđa napeti i PNF tehnikom “hold-relax” djelovati na njihovo opuštanje. Neurofiziološki princip koji se tada događa naziva se postizometrička relaksacija. Uvijek je dobro kombinirati sa recipročnom inhibicijom.

Stabilnost zdjelice

Stabilnost zdjelice je jedan od najvećih problema kod gotovo svih neuroloških bolesnika. Stabilnost zdjelice je ujedno i problem kod ortopedskih bolesnika. Nagib zdjelice ukazuje na slabost određene muskulature. Položaj zdjelice kojem pacijent treba težiti je “posterior tilt“. Najčešće problematika vezana za položaj zdjelice je povećani “anterior tilt”. Kod povećanog “anterior tilta” zdjelice potrebno je tehnikom “contract-relax” opustiti mišiće donjeg djela leđa. Posljedično potrebno je aktivirati mišiće sa prednje strane trupa tehnikama “combination of isotonics” ili “replication“.

Ostala stanja u kojima se primjenjuje PNF terapija

Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija se koristi u liječenju neuroloških i ortopedskih pacijenata. Uz navedena stanja PNF terapija se primjenjuje i kod:

• Multipla skleroza
• Parkinsonova bolest
• Traumatske ozljede mozga
• Virusne infekcije perifernog živčanog sustava
• Smrznuto rame
• Upala Ahilove tetive
• Teniski lakat
• Stanja nakon operacije kuka ili koljena
• …

Autor teksta: Ante Lukas-Stančin.

Imate dodatnih pitanja vezano uz PNF koncept? Želite se naručiti i isprobati na vlastitom tijelu? Ispunite kontakt obrazac i javiti ćemo Vam se u najkraćem roku.