Paraplegija
Paraplegija je posljedica ozljede leđne moždine gdje u kliničkoj slici dominira oduzetost trupa i donjih udova. Ovisno o visini ozljede klinička slika je različita. Ukoliko je ozljeda leđne moždine na visini između kralježaka L4/L5 funkcionalne aktivnosti su puno veće nego kad je u pitanju ozljeda na visini TH12/L1. U 90% slučajeva dominira nemogućnost zadržavanja mokraće i kontrola stolice. Stabilnost trupa je vodeći problem kod paraplegičara. U kolikoj mjeri ju je uopće povratiti? To ovisi o ASIA (“American Spinal Cord Injury Association“) klasifikaciji. ASIA klasifikacija se najčešće postavlja kroz 72 sata od same ozljede. Obuhvaća ocjene od ASIA A do ASIA E. ASIA A označava potpuni prekid leđne moždine dok ASIA E označava blagi prekid leđne moždine, najčešće sa senzornim nedostacima. Ovisno o tome prognoza i konačni status se može predvidjeti. Vježbe za paraplegičare su obavezan dio života osobe koja boluje od paraplegije.
U nastavku teksta saznajte više informacija o oblicima paraplegije, najboljim vježbama za paraplegičare te motivaciji i obiteljskoj podršci koja je ključna za oporavak i nastavak života.
Spastična paraplegija i flakcidna (mlohava) paraplegija
Ovisno o mjestu prekida leđne moždine razlikuju se spastična i flakcidna (mlohava) paraplegija. Rezultat se najviše vidi na promjenama kod mišića:
- Spastična paraplegija znači da su mišići napeti, tvrdi, zategnuti i dovode zglobove u određene položaje čime su onemogućeni voljni pokreti. Povremeno može doći do podrhtavanja nogu (nevoljno drhtanje zbog spazma) što se javlja pri uzbuđenju ili nekom drugom vanjskom uzroku (toplina, hladnoća). Ovdje se radi o prekidu motoričkih puteva na relaciji mozak-leđna moždina, odnosno oštećenju puteva gornjeg motoneurona.
- Flakcidna (mlohava) paraplegija znači da su mišići mlitavi, slabi, propali i ne mogu držati zglobove u njihovom položaju. Ovdje se radi o prekidu motoričkih puteva na relaciji leđna moždina-periferni živci, što označava oštećenje puteva donjeg motoneurona.

Bez obzira na tip paraplegije, propadanje mišića je neminovno. Kod spastične paraplegije propadanje mišića je puno sporije nego kad je u pitanju flakcidna (mlohava) paraplegija. Vježbe sa fizioterapeutom su cjeloživotne!
Paraplegija – oporavak
Nažalost, ukoliko je došlo do potpunog prekida leđne moždine (ASIA A) medicina još nije našla način da sanira taj problem. Poznato je da jedino živčane i mišićne stanice imaju svojstvo podražljivosti i provodljivosti električnog signala. Problem je kasnije što nakon ozljede živčano tkivo zapravo zarasta sa vezivnim tkivom. Ono nema navedena svojstva pa samim time električni potencijal iz moždane kore ne može doprijeti do određenih mišića. U današnje vrijeme prisutna je i robotski asistirana terapija uređajem zvanim Lokomat. Također, provode se eksperimentalni oblici liječenja ugradnjom električnih stimulatora u leđnu moždinu u kombinaciji sa robotski asistiranom terapijom. Sve je za sada u početcima, međutim, preliminarni rezultati su zadovoljavajući.
Motivacija i obiteljska podrška
Veliki naglasak u oporavku mora biti na nastavku života kada je u pitanju paraplegija. Vježbe su samo dio procesa. Povratak na radno mjesto i planiranje zajedničkog života sa partnerom osobu ispunjava emocionalno i psihički. Obiteljska podrška je izuzetno bitna za motivaciju tijekom rehabilitacijskog procesa kao i za integraciju u društvenu zajednicu. Prilagodba životnog prostora je neizbježna. Bez obzira na hendikep osoba se mora nastaviti osjećati vrijedno i da pridonosi društvu. Zajednički trenuci sa prijateljima pridonose poboljšanju emocionalnog stanja osobe. Odnos sa fizioterapeutom je bitan dio jer rehabilitacija osoba sa paraplegijom je cjeloživotna. Veliki broj osoba sa paraplegijom se uspješno vrati na radno mjesto i nastavlja svoj život ispunjen srećom.

Paraolimpijski sport
Paraolimpijski sport najvećim djelom čine osobe sa ozljedom leđne moždine, ponajviše je u pitanju paraplegija. Vježbe sa fizioterapeutom su neizbježne i nakon završene rehabilitacije preporuka je da se osoba krene baviti sportom. Ovisno o stabilnosti trupa razni sportovi se preporučuju. Mogu biti pojedinačni kao što su: stolni tenis, tenis, bacanje koplja, bacanje diska, bacanje kugle ili mogu biti ekipni: košarka, sjedeća odbojka. Sport je od davnina jedna od najboljih aktivnosti što osoba može napraviti za svoj boljitak.
Paraplegija – vježbe u ordinaciji po PNF konceptu
Idealan izbor za osobe koje boluju od paraplegije su vježbe po PNF konceptu. Filozofiju PNF– a odlikuje primarno pozitivan pristup, a to znači “idemo iskoristiti one jače dijelove tijela kako bi ojačali slabije“.
Na koji način je to uopće moguće? Pomoću iradijacije.
Iradijacija označava širenje ekscitacije unutar živčanog sustava iz udaljenih dijelova tijela. Da bi se postigla iradijacija bitan je trodimenzionalni otpor i pozicija fizioterapeuta u pravilnoj dijagonali. Trodimenzionalni otpor se postiže lumbrikalnim hvatom.
Kad je u pitanju paraplegija, vježbe po PNF konceptu koriste snažnije gornje udove kako bi se potakla aktivnost trupa i donjih udova. Preko lijevog ramena se može postići stabilizacija desnog kuka. Kroz fleksijske obrasce ruku se može postići aktivnost ravnog trbušnog mišića. Kroz obrasce zdjelice na desnoj strani aktivacija lijeve noge. Pritiskom na tjeme pacijenta povećati aktivnost izvornih mišića leđa. Mogućnosti rada s osobama kod kojih je prisutna paraplegija su velike!
Nekad je moguće i direktno facilitirati pokrete zdjelice, međutim, cilj je da facilitacija bude indirektna a motoričko učenje da se odvija nesvjesno i usmjereno ka funkcionalnim aktivnostima:
- Okretanje – Osobe sa paraplegijom jako brzo usavrše tehnike okretanja. Na taj način se sprječava nastanak dekubitusa.
- Transferi – Facilitacija transfera iz višeg položaja u niži i obrnuto. Prijelaz iz kolica na terapeutski stol ili prijelaz iz kolica u automobil su skoro pa svakodnevne funkcionalne aktivnosti.
- Vertikalizacija – Facilitacija ustajanja iz sjedećeg u stojeći položaj je u određenim slučajevima moguća.
- Hod s pomagalom – Facilitacija hoda s pomagalom je moguća kod određenih osoba.

Paraplegija – vježbe kod kuće
Kad je u pitanju paraplegija, vježbe za paraplegičare kod kuće obuhvaćaju niz naučenih aktivnosti iz ordinacije primijenjenih u aktivnosti svakodnevnog života. U ordinaciji sa osobom uvijek treba raditi u smjeru vanjskog fokusa. Vanjski fokus može biti neki rekvizit koji osobu podsjeća na neki objekt u njegovoj kući. Dakle, ukoliko osoba ima problem sa spuštanjem knjige sa police ili nije stabilna prilikom pranja zubi, vježbe za paraplegičare u ordinaciji su usmjerene u tom smjeru. Dolaskom kući osoba implementira naučene vještine u otežane aktivnosti svakodnevnog života.
Autor teksta: Ante Lukas-Stančin.
Literatura
- 1. American Spinal Cord Injury Association (ASIA) Impairment Scale (physio-pedia.com).
- 2. Nam KY., Kim HJ., Kwon BS., Park JW., Lee HJ., Yoo A. (2017) Robot-assisted gait training (Lokomat) improves walking function and activity in people with spinal cord injury: a systematic review. J Neuroeng Rehabil.
- 3. Beckers D., Buck M. (2021) PNF in practice: an illustrated guide 5th edition. Berlin: Springer-Verlag GmbH.
Za više informacija o tome kako izgleda fizioterapija po PNF konceptu kad je u pitanju paraplegija slobodno nas kontaktirajte putem formulara:
Obratite nam se s povjerenjem, tu smo za Vas!