','

' ); } ?>

Što je cerebralna paraliza?

Cerebralna paraliza je širok pojam koji se odnosi na grupu neuroloških poremećaja koji se javljaju toku trudnoće, za vrijeme poroda ili u ranom djetinjstvu i trajno utječu na kretanje djeteta, koordinaciju mišića, držanje tijela i ravnotežu. Neurološki poremećaji direktno utječu na razvoj kore velikog mozga – dio mozga odgovoran za motoričke aktivnosti. Iz motorne kore nije moguće poslati adekvatan moždani impuls prema mišićima, samim time je i smanjena kontrola pokreta. Fizioterapija kod osoba s cerebralnom paralizom je cjeloživotna i ima za cilj potaknuti motoričko učenje (pogotovo kod djece) kako bi osoba postigla najviši mogući stupanj motorne kontrole. Ne postoji lijek za cerebralnu paralizu, ali fizioterapija, lijekovi i operacije mogu pomoći mnogim pojedincima da poboljšaju svoje motoričke sposobnosti i sposobnost da komuniciraju sa svijetom.

Ako Vas zanima više informacija o tome kako nastaje cerebralna paraliza, koji su simptomi cerebralne paralize te koje su vježbe idealne kad je u pitanju cerebralna paraliza pročitajte u nastavku teksta.

Kako nastaje cerebralna paraliza?

Razni su razlozi nastanka cerebralne paralize. Prema vremenu nastanka dijele se na:

• Intrauterine – Za vrijeme trudnoće, u majčinoj utrobi. Problemi u toku trudnoće mogu nastati zbog eklampsije, preeklampsije, virusnih infekcija, trauma, ali i zbog genetskih malformacija na koje se ne može utjecati.
• Perinatalne – Oko samog poroda. Za vrijeme poroda česte su problemi vezani za omotavanje pupkovine oko vrata i razni drugi problemi pri porodu kod blizanačkih trudnoća.
• Postpartalne – Nakon rođenja. U ranom djetinjstvu najčešći problemi su vezani za razne traume.

U velikom broju slučajeva, uzrok nastanka cerebralne paralize je nepoznat. Oštećenje mozga je glavni simptom a može nastati zbog:

• Oštećenja bijele tvari moga – Bijela tvar je odgovorna za prijenos signala unutar mozga i u leđnoj moždini. Ona treba biti kompaktna. Ukoliko postoje sitne rupice u bijeloj tvari one ometaju normalan prijenos signala.
• Nenormalan razvoj mozga – Svako prekidanje normalnog procesa rasta mozga tokom fetalnog razvoja može izazvati deformacije mozga koje ometaju prijenos moždanih impulsa.
• Krvarenje u mozgu – Krvarenje u mozgu najčešće je uzrokovano moždanim udarom ploda.
• Nedostatak kisika u mozgu – Ako se opskrba kisikom smanji na duže ili kraće vrijeme, može doći do nepovratnih promjena u mozgu.

Cerebralna paraliza – Simptomi

Simptomi cerebralne paralize se razlikuju po tipu i težini individualno kod svake osobe. Mogu značajno varirati među pojedincima, ovisno koji su dijelovi mozga oštećeni. Svi ljudi s cerebralnom paralizom imaju problema sa kretanjem i držanjem, a neki imaju i određeni nivo intelektualnog invaliditeta, epi napade i abnormalne fizičke senzacije ili percepcije. Osobe sa cerebralnom paralizom mogu imati i poremećaj vida ili sluha, kao i probleme s jezikom i govorom.

Kad je u pitanju cerebralna paraliza, postoji širok spektar simptoma:

• Spastičnost – Nekontrolirana napetost skeletnih mišića ili pretjerani refleksi. Često se koristi pojam “cerebralna spastičnost“.
• Ataksija – Nedostatak koordinacije pri izvođenju pokreta.
• Slabost mišića – Primarno mišića trupa. Također, mišića gornjih i donjih ekstremiteta. Često je prisutan i hipotonus mišića.
• Nepravilan hod – Hod na prstima, unutarnjem rubu stopala sa koljenima prema unutra. Ovakav hod je posljedica slabosti mišića donjeg djela trupa, stabilizatora kukova i nepravilnog položaja zdjelice.
• Orofacijalne poteškoće – Smetnje u gutanju hrane ili govoru.
• Tremor – Pojava nekontroliranog mišićnog podrhtavanja. Osobe sa cerebralnom paralizom najčešće mogu same i smanjiti ovu pojavu.
• Smetnje fine motorike – Otežano korištenje pribora za jelo, pisanje olovkom, zakopčavanje košulje…

Cerebralna paraliza je vodeći uzrok invalidnosti u djetinjstvu, ali to ne dovodi uvijek do teškog invaliditeta. Neka djeca s teškom kliničkom slikom mogu biti nesposobna ili manje sposobna za hod, te im treba mu opsežna i doživotna njega. A neka djeca s blažom kliničkom slikom mogu biti tek malo nespretna i ne treba im posebna pomoć. Kako dijete stari, određeni simptomi mogu postati više ili manje očigledni.

Koji su drugi problemi povezani sa cerebralnom paralizom?

1. Intelektualni invaliditet – 30%-50% osoba s CP će biti intelektualno oštećeno. Mentalno oštećenje je češće kod onih sa spastičnom kvadriplegijom nego kod onih s drugim tipovima cerebralne paralize.
2. Epi napadi – 50% osoba sa CP ima jedan ili više napada. Djeca s cerebralnom paralizom i epilepsijom imaju veću vjerojatnost da imaju intelektualni invaliditet.
3. Oštećenje vida – Mnoga djeca s CP imaju strabizam koji može dovesti do lošeg vida na jednom oku i može ometati sposobnost da se procjeni udaljenost.
4. Deformiteti kralježnice i osteoartritis – Skolioza, kifoza. Deformiteti kralježnice mogu otežati sjedenje, stajanje i hodanje i izazvati kroničnu bol u leđima.
5. Gubitak sluha – Oslabljen sluh je češći kod osoba s CP nego u općoj populaciji. Neka djeca imaju djelomičan ili potpuni gubitak sluha.
6. Poremećaji govora i jezika – Govorni i jezični poremećaji, kao što su teškoće u formiranju riječi i jasnog govora prisutni su u više od trećine osoba s CP.
7. Nemogućnost zadržavanja sline – Neke osobe s CP imaju problem sa zadržavanjem sline jer imaju slabu kontrolu mišića grla, usta i jezika.
8. Inkontinencija – Moguća komplikacija CP je inkontinencija uzrokovana lošom kontrolom mišića koji drže mokraćni mjehur zatvorenim.
9. Kontrakture – Mišići mogu postati bolno fiksirani u abnormalne položaje što može povećati spastičnost mišića i deformacije zglobova kod osoba s CP.

GMFCS klasifikacija

Cerebralna paraliza se može kategorizirati pomoću GMFCS (“Gross Motor Function Classification System“) klasifikacije. Prema GMFCS klasifikaciji postoji pet stupnjeva težine kliničke slike. Stupanj I je najlakši oblik cerebralne paralize a stupanj V je najteži. Ovisno koji stupanj GMFCS klasifikacije dijete ima, moguće je napraviti prognozu funkcionalnih mogućnosti do kraja života.

Prema GMFCS klasifikaciji može se prognozirati konačan funkcionalni status osobe. Svaka od pet ocjena je temeljito opisana od fizičkih do kognitivnih sposobnosti. Bitno je naglasiti da osoba kroz cijeli životni vijek može poboljšati svoj funkcionalni status za samo jednu ocjenu. Dakle, ukoliko je dijete klasificirano pod GMFCS 5 (najteži oblik CP) maksimalno može napredovati do GMFCS 4 (teški oblik CP).

Cerebralna paraliza – Vježbe

Kad je u pitanju cerebralna paraliza, vježbe se baziraju na jačanje muskulature trupa, razvoj koordinacije, smanjenje tonusa spastične muskulature, sprječavanje kontraktura zglobova, istezanje muskulature sklone skraćivanju. Sa svakom osobom sa cerebralnom paralizom, a pogotovo kad se radi o djeci ili tinejdžerima, vježbe započinju na podu. Aktivnosti na podu su izuzetno bitne za motorički razvoj jer kroz razne položaje osoba dobiva snažan proprioceptivni input. Sa poda postoji postepena progresija ka vertikalizaciji. Ključni trenutak je ustajanje iz sjedećeg u stojeći položaj. Prijenos težine i stabilizacija trupa i zdjelice su glavne prepreke u ostvarenju stojećeg položaja.

Idealnim su se pokazale vježbe po CLT konceptu. Koordiniranim pokretima čiji je primarni naglasak na aktivnost trupa preko ekstremiteta postižu se izvrsni rezultati. Razvoj koordinacije pokreta je jedan od najtežih zadataka za fizioterapeuta u radu sa osobama koje imaju cerebralnu paralizu. Uvelike pomaže korištenje vanjskog fokusa u smjeru obrasca koji se želi facilitirati. Cilj motoričkog učenja je da ono postane nesvjesno, automatizam. Pa tako i u radu sa osobama s cerebralnom paralizom nije naglasak da oni razmišljaju koji mišić trebaju aktivirati kako bi napravili određenu aktivnost. Fizioterapeut postavlja zadatak sa vanjskim fokusom u kojem osoba nesvjesno aktivira ciljanu muskulaturu. Vježbe ne prestaju izlaskom iz ordinacije već se nastavljaju kući u obliku domaće zadaće. Stoga je jako bitno educirati roditelje o važnosti pravilnog izvođenja motoričkih obrazaca u svrhu bolje motoričke kontrole!

Hod kod cerebralne paralize

Specifični oblici cerebralne paralize su određeni stupnjem, tipom i lokacijom abnormalnosti kod djeteta / odrasle osobe. Liječnici klasificiraju cerebralnu paralizu prema vrsti poremećaja kretanja:

• Spastičan tip – Ukočenost mišića gornjih i donjih ekstremiteta.
• Diskinetičan tip – Nevoljni nekontrolirani pokreti cijelog tijela.
• Ataksičan tip – Loš balans i koordinacija prilikom pokreta cijelog tijela.
• Mješoviti tip – Simptomi ne odgovaraju ni jednom navedenom tipu cerebralne paralize.

Dodatni simptomi su slabost (pareza) ili paraliza (plegija). Hemipareza (hemi = pola) ukazuje da je oslabljena samo jedna strana tijela. Kvadriplegija (četvorostruko = četiri) znači da su sva četiri ekstrema zahvaćena. Spastična cerebralna paraliza je najčešći tip poremećaja. Osobe imaju ukočene mišiće i nespretne pokrete, te hodaju po spastičnom paraparetskom obrascu.

Hod kod osoba s cerebralnom paralizom ovisi o kognitivnom stanju osobe, stabilnosti trupa, stabilnosti zdjelice, skraćenosti mišića stražnje strane natkoljenice, prisustvu spazma u donjim ekstremitetima, kontrahturama u koljenu ili skočnom zglobu, koordinaciji… Uistinu je velik broj faktora koji mogu utjecati na hod.

Hod kod cerebralne paralize u odnosu na GMFCS rezultat

Najveći uspjeh u postizanju pravilnog obrasca hoda se postiže kod osoba s cerebralnom paralizom koje imaju GMFCS 1 ili GMFCS 2 rezultat. Kod tih osoba je potrebna konstantna fizioterapija pogotovo kroz pubertet kada je faza rasta najveća. Cilj je samostalan hod bez pomagala.

Kod osoba s cerebralnom paralizom koje imaju GMFCS 3 rezultat hod je često moguć uz određeno pomagalo: hodalica s četiri točke uporišta, hodalica sa dvije točke uporišta, štake… Ovaj rezultat ovisi o kognitivnom stanju osobe.

Kod osoba s cerebralnom paralizom koje imaju GMFCS 4 ili GMFCS 5 se najčešće ne može govoriti o hodu.

Autor teksta: Ante Lukas-Stančin.

Literatura

• 1. Švraka, E. (2014) Cerebral Palsy: Challenges for the Future. Rijeka. Intechopen.
• 2. Križ, M., Mikloušić, A., Gazdik, M. (1988) Rano oštećenje mozga – cerebralna paraliza. Zagreb. Zavod za zaštitu djece s motornim smetnjama Goljak.
• 3. Vitrikas K, Dalton H, Breish D. (2020) Cerebral Palsy: An Overview. Am Fam Physician.
• 4. Bax M, Goldstein M, Rosenbaum P, Leviton A, Paneth N, Dan B, Jacobsson B, Damiano D. (2005) Executive Committee for the Definition of Cerebral Palsy. Proposed definition and classification of cerebral palsy. Dev Med Child Neurol.
• 5. Gross Motor Function Measure (www.physio-pedia.com).
• 6. Salphale VG, Kovela RK, Qureshi MI, Harjpal P. (2022) Effectiveness of Pelvic Proprioceptive Neuromuscular Facilitation on Balance and Gait Parameters in Children With Spastic Diplegia. Cureus.
• 7. Dietz B., Kim TY., Lee MK., Brandl F., Werlich C., Basner F. (2018) PNF in Lokomotion: Let’s sprint, let’s skate. Springer-Verlag GmbH.

Za sva pitanja i savjete za vježbe ili hod kad je u pitanju cerebralna paraliza, slobodno nas kontaktirate putem formulara:

Obratite nam se s povjerenjem, tu smo za Vas!